utorak, lipanj 22, 2010
kao ono srce u Opatiji....
utorak, travanj 20, 2010
Da bi izašlo na dobro neke stvari triba proć Sve su riči na svom mistu ka i svićice na torti, kad smo zajedno Možda ne triba se kladit i biti sigurna u to Da se neću s prvom kišom izmaknit ka i dite kad se sakrije pod stol Možda ne triba se kladit bez da pogledaš u pod Valjda znam šta činim My heart is always running, My heart is always running back to you … I čemu se nadaš srce moje? Ja nisam dovoljno taj Od ovoga stvarno ne znam bolje Niti mogu da dam Valjda znam šta činim My heart is always running, My heart is always running back to you … Jel se primilo za srce? Jel ljubav daje plod? Da li osjećamo trnce? Svaki dan ti dajem odgovor Kada gledaš prema naprijed A ne gledam u pod My heart is always running, My heart is always running back to you … My heart is always running, My heart is always running back to you … Valjda znam I čemu se nadaš srce moje? Ja nisam dovoljno taj Od ovoga stvarno ne znam bolje Niti mogu da dam I čemu se nadaš srce moje? Ja nisam dovoljno taj Od ovoga stvarno ne znam bolje Niti mogu da dam Niti mogu Valjda znam šta činim Valjda znam šta činim
http://www.youtube.com/watch?v=3ggDb1BdTWE
nedjelja, ožujak 28, 2010
(Uvodni tekst 28.03.10 pod naslovom "Utjecaj")
Razmišljala sam o onom što si rekao da subica/robinja često ima negativne emocije,gotovo da mrzi onog ko je tuče za vrijeme dok prima batine. Stavljala sam se u tu poziciju ovih dana i došla sam do zaključka da ja ne bih imala negativne emocije. Mislim da bih ga ja samo još više voljela čak i za vrijeme dok bih primala te batine. Ne znam toliko da li bih bila vlažna,vrela,uzbuđena zbog samih batina,stvarno to ne znam sada,ali sam sigurna da bih bila uzbuđena zbog tog čina,zbog toga što me posjeduje dotični muškarac,što sam mu prepuštena na milost i nemilost,a prvenstveno zbog toga što ON radi to što radi. Meni je,nekako,više on izložen u toj situaciji nego ja,i ja treba da mu budem dobra u svemu tome,u čitavoj toj seansi,grubosti,brutalnosti,ja treba da budem ta koja će da prigrli sve to,otvaranje,i fizički,i psihički.
ana
(Uvodni tekst 28.03.10 pod naslovom "Utjecaj")
Uzeo je onaj debeli kožni remen, presavio ga i pokazao mi ga. Tako udvostručen djelovao je upravo opako i prijeteće. “Vidiš li ga?” – govorio je dok mi ga je pokazivao. Gledala sam ga i samo tiho rekla: “Majko moja!” – “Vidiš sada koliko je velik nemir u meni” – rekao je. “Ovim te trebam da bih se smirio. Još ovo trebaš proći. Sad će puno boljeti, sad viči slobodno. Sada idem prema svom orgazmu i moram raditi što mi govori nagon. Ti se snađi kako znaš.” Rekla sam samo: “Ne obazirite se na moj plač” – a on je već krenuo iza mene da me bez odlaganja zahvati. “Primi ga!” – bila je poruka koju mi je uputio kad je ošinuo. “Ajme, ajme!” vikala sam. “Boli užasno.” – “Znam da boli, mačko” – govorio je – “ali tako treba biti”. Opet je zamahnuo i opet raspalio, koliko god je jače mogao. “Ne! ne!” – zapomagala sam. “Boli grozno, neizdrživo”. – “Ne zanima me” – rekao je. – Treba mi ovo, treba mi ovaj užitak, hoću ga potpuno, neću se zaustaviti dok ne doživim sav svoj užitak!” – tako mi je govorio. “Evo ti još!” – nemilice me je remenom oderao po treći put. – “Ajme meni, jadnoj! Ajme meni!” – urlikala sam. Boli nezamislivo. Nezapamćeno me boli.” – “Kako god bilo ovo ćeš proći jer mi ovo treba! Je li ti jasno?! Hoću svoj puni nadražaj i sad ću ga uzimati koliko god mi traži moje zadovoljstvo. Tu si da mi poslužiš da se nadražim, kurvo jedna!”. Opet je zavitlao dvostrukim remenom i zamlatio me po četvrti put sada preko cijelog dupeta. Činilo mi se da će mi dupe raznijeti. “Uuuuuu! Uuuuuu!” – jaukala sam. “Ne deri se, kučko!” – vikao je. “Evo ti još jedan!” - te mi zapucao čitav onaj remen sada uzduž moje već skroz ranjene guze. “Jao! Jao meni! Boli, boli, boli, boli, boli!” - kukala sam. – “Neka boli!” – uzvraćao mi je – “zato i jesi tu da boli!” – te me sad zamlatio svom širinom po leđima. – “Ne, ne! Nemojte! Ajme kako to boli. Ne možete zamisliti kako boli!” – plakala sam. – “Slušaj, mala, sviđa mi se ovo i mlatit ću te dok mi se god sviđa!” – bio je nemilosrdan i opet mi ga zavitlao po leđima. – “Ne! Ne više. Ne mogu više!” – vikala sam. – “Možeš ti, možeš!” – bio je odrješit i opet me grubo raspalio. – “Milost, milost!” – zapomagala sam. – “Kakva milost! Ovo tebi treba! Batine tebi trebaju!” - uzvraćao mi je uz udarce dok sam jaukala. “Kaži da ti ovo treba! Hoću da to čujem od tebe!” – tako je tražio i nemilice me tukao opet po guzici. – “Treba, znam” – odgovarala sam uz jauke, pokušavajući surađivati ako će mi to pomoći – “ali ne mogu više, ne više” – govorila sam. – “O, još tebi treba! takvoj kao ti puno treba!” – nije me uvažavao već me bešćutno mlatio. Vidjela sam da moje zapomaganje ništa ne pomaže pa sam pokušala nagoditi se s njim: “Radit ću Vam sve što tražite, samo me nemojte toliko” – molila sam. – “O, radit ćeš ti sve što ti se kaže! – odbijao je on – “ali uz batine!” – i nemilice me opet derao. Moje mi riječi ništa nisu pomagale, pobjeći nisam mogla – ništa nisam mogla! Onda sam prestala govoriti, samo sam se derala. A on je skroz podivljao. Još me je nekoliko puta onim duplim kaišem okrpio, koliko god je mogao i onda je stao da predahne te mi se s nekim sjajem u očima obratio: “Dobro primaš batine – kurvo!” Jecala sam a lice mi je bilo natopljeno suzama. Jako me je boljelo, nezamislivo jako, pa sam vikala. “Nadam se da nisam sve pokvarila, da nisam razočarala - rekla sam jecajući. “Dobro se držiš” – rekao mi je. “Smijem li samo nešto pitati?” - uzvratila sam još se tresući. “Izvoli” – rekao je. Doživljavate li na meni svoje potpuno zadovoljstvo?” – “Kao ni na jednoj do sada – odgovorio mi je.” Opet mi je bilo lijepo na te njegove riječ i onda sam dodala: “Istucite me, molim Vas, k’o kravu.” – “Hoću.” – rekao je. – “Imam još samo jedan prijedlog” – dodala sam na kraju. – “Da ga čujem.” – “Moja će Vam usta” – rekla sam – “sada biti nekorisna. Ja ću vikati da ne mogu više, a vi ćete bolje prosuditi koliko mogu. Zato mi ih začepite.” – “Dobar prijedlog” – uzvratio je – “odmah ćemo ga provesti!”. Ali čep! Znao je, tako mi je rekao, znao je da je nešto zaboravio u ovim pripremama. Čep. Gdje da nađe sada taj čep? Tražio je nešto prikladno, premetao po policama, ali ništa nije bilo što bi moglo poslužiti. Onda ugleda u uglu ispod prozora jednu staru kantu, punu raznih odbačenih stvari. Počeo je prebirati po tome i negdje pri samom dnu opazio te izvukao jednu staru, trošnu i prljavu krpu. Izvukao ju je s dva prsta i jednom je samo tresnuo u zraku a oblak prašine se proširio oko nje. Gledala sam tu prljavu krpetinu i pomislila: “Bože, neće mi valjda tako nešto uvaliti u usta.” No on je trebao bilo što i nije mario za moje sitnice. Još uvijek držeći onaj komad krpe s dva prsta, pazeći da ga ne dira suviše po ruci, donese je pred moja usta i zapovjedi mi da zinem. Htjela sam, čak i zinuti, ali me usta nisu slušala. On to shvati kao moje odbijanje te pusti onu krpu na pod i zalijepi mi šamar. “Zini, kad ti se kaže!” Zinula sam. On se onda sagne, pokupi onu krpu te mi je prinese u usta. Uvalio mi je jedan kraj te sam morala onda grabiti dalje dok mi nije cijelu strpao. Nisam htjela odbijati, makar nikad tako nešto prljavo nisam imala u ustima, ali mi je ona prašina zahvatila grlo te sam se zakašljala. On je tada izvuče. “Oprostite, nije bilo odbijanje – rekla sam – “prašina me nadražila.” Nije htio ništa na silu. – “Da, stvarno je puna prašine” – složio se. Ali onda kao da mu je sinula dobra ideja. “Sad ćemo mi to srediti” – rekao je te pustio ponovo onu krpu na pod. Onda je otkopčao svoj šlic i izvukao penis te onako s noga, stojeći ispred mene, usmjerio penis u onu krpu. Pomislila sam: “Ovaj dan će mi sigurno ostati u dugom sjećanju.” Još koji trenutak njegove koncentracije i onda je njegov mlaz zahvatio onu krpu na podu. Točio je po njoj i oko nje te je začas bila totalno namočena. On se zakopča, sagne se i prihvati mokru krpu za jedan krajičak koji mu se činio suši te se ispravi. Kad mi ju je donio pred usta ona su već bila otvorena. “Pazi” – rekao je – “kapi!” Postavila sam jezik i pokupila one padajuće kapi. On mi zatim smjesti viseći kraj krpe u usta te je prihvatim i pokupim je u usta do kraja. Nisam se ni malo loše osjećala. ”Kako je?” – pitao me je. Kretnjom glave dala sam mu znak da je sve na svom mjestu. On onda uzme jedan komad konopca i veže mi ga preko usta odnosno preko one krpe da ne ispada. Bila sam zauzdana i spremna kao kobila. Mislila sam da sad može početi ali on se okrene te uzme jedan nožić kojega je također imao u svojoj torbi i presiječe mi njime vezice koje su me držale za gredu i za karike. Bila sam oslobođena i pomalo iznenađena. “Hoću da mi se daš svojom voljom” - rekao je. Razumjela sam njegovu želju, kao i sve do sada. Htio je da biču podložim ne samo svoju stražnjicu nego i svoju prirodu. Htio je vidjeti kako dajem ukupnu svoju volju i ostajem pokorna pred njim dok mi se tijelo uvija od boli. Znao je točno što mi treba uzeti i zato me je imao svu. Zapovjedio mi je tada da se spustim četveronoške i učinila sam tako. Zauzdana, usta začepljenih i natopljenih njegovom mokraćom, spustila sam lice na one crne i prljave podne daske, te se oslonila na lakte i koljena, dok sam leđa i čitavu svoju guzu izložila požudi njegovih sirovih strasti. Bila sam kao prasica spremna da me nategne teški nerast. On će to i učiniti, malo kasnije ali sad me treba još iznakaziti svojim surovim batinama. On mi se primakne s leđa i bez riječi navali na mene udarcima. Pucao je po mojim leđima i razarao moju rascvjetalu guzicu. Pucala mi je koža pod naletim dvostruko uvijenog debelog kaiša u njegovoj muškoj ruci. Skičala sam i roktala kao krmača ali nisam bježala. Ja sam bila žena za bičevanje. Kad je do kraja napalio svoju muškost na meni on prione da me natakne. Pazeći da ne uprlja svoje hlače, baci moju haljinu na pod, spusti se koljenima na nju i namjesti me prema sebi. Čekala sam kad ću svaki čas osjetiti kako me para, ali on se nešto ušeprtljao oko šlica te mu nije uspijevalo da ga odmah oslobodi. Ostalo mi je još to vrijeme da mislim koliko će me boljeti dok bude prodirao u mene, koliko će boljeti u napečenu vaginu a koliko u razmrcvarenu guzu. No i nije boljelo baš toliko. On je zabadao, sad u jednu, sad u drugu moju rupu, dugo je to radio i na kraju se odlučio da mi svoju spermu istoči duboko u anus. Osjećala sam to njegovo davanje na svom licu otraga jednako kao i osmjeh na svom licu sprijeda. Ustane se kad je bio gotov te me otpusti da se sredim.
Pošla sam u svoju sobu, najprije u kupatilo. Topla voda curila je niz mene ali ja je nisam puno osjećala. Ručnik kojim sam se sušila zarumenio se na puno mjesta. On me nađe umotanu u taj ručnik te me zamoli da se uvučem u krevet. Učinila sam tako a on je domalo došao s toplim čajem kojega je skuhao za mene. Dok sam pila te tople i mirisne gutljaje on izvadi svoju lisnicu i jednu sliku iz nje. Ja sam bila na slici, u jednoj sasvim čednoj pozi. Čudila sam se odakle mu moja slika. Rekao mi je da je dugo već nosi i sad me moli za posvetu. Uzela sam olovku i na poleđini napisala: “Dragom Profesoru, koji me je danas išibao kao kenju, njegova Tihana.” Pitao me je što znači to kenja. Rekla sam magarica. Nasmijao se i još jednom me na odlasku poljubio.
(Uvodni tekst 28.03.10 pod naslovom "Utjecaj")
Nagnula sam se više prema naprijed i tako jače isturila stražnjicu, svjesna da sad imam primiti tu dogovorenu seriju. On se malo povukao (pri tome je nešto skratio dužinu remena u ruci) i sad je imao čiste udarce. Počeo je s vrha guze, tamo odmah do leđa jer mu je taj položaj bio najbolje otvoren. Zadao mi je udarac punim remenom i oštro me opekao. “Joj!” – pobjeglo mi je a stražnjica mi je refleksno krenula naprijed. Još prije nego sam se sasvim snašla dobila sam drugi udarac preko prvoga i opet sam se oglasila i uvukla stražnjicu. – “Ne miči se!” – opomenuo me je. – “Oprostite, nemojte mi ovo uračunati” – rekla sam – “ispravit ću se” – te sam guzu opet podmetnula. Moram se bolje koncentrirati, govorila sam sebi dok je on odmjeravao kuda će me sada ošinuti. Očekivala sam po drugom mjestu ali on je htio ovo ponoviti tako da njegov prvi udarac pravilno primim. Sad sam dobila još tvrđi udarac i bolno sam ga osjetila ali sam ostala mirna i nisam dala glasa. Na to sam dobila još jedan opet tamo i peklo je sada višestruko. No šutjela sam i nisam se dala. On sada nije trebao moje komentare pa sam svu koncentraciju, koliko sam je imala, mogla upotrijebiti da se ne izmičem i da ne vičem, bar za početak. Sad je ošinuo više po lijevoj strani. Uzdahnula sam i nisam se pomicala pa sam dobila opet i jako je žeglo. Videći da mirujem mogao je udarati kako je želio. Malo je spustio ruku i široko me zahvatio i osjećala sam kako tamo gorim. Prije nego sam uspjela proći tu vatru dobila sam drugi oštri udarac po istom mjestu, a onda još jedan, baš kao da je htio reći: “Evo ti kad hoćeš!” Stisla sam se u nastojanju da zatomim bol a jauke sam susprezala koliko sam mogla znajući da je ovo neminovno. On je onda zamahnuo s druge strane odakle je mogao još bolje pogađati. Zastenjala sam kad je ošinuo skroz grubo. Prije nego sam uspjela proći tu bol njegov se jureći kaiš ponovo opružio po istom dijelu guze. Sad je tamo ljuto peklo i natjeralo me da vrisnem. Još jednom je iznova ošinuo i opalio me žestoko, ne obazirući se na moje reakcije. Upirala sam se da ne vičem puno i da budem mirna koliko sam god mogla, koncentrirajući se na gutanje boli. I on se sav usmjerio. Udarao je čini mi se sve jače, postižući tehniku zamahivanja, a potaknut mojom privolom bilo je jasno da će me ovaj put dobro izlemati. Sad se izmakao više ulijevo pa zamahnuo i zahvatio me cijelim remenom po desnom boku. Stresla sam se, a on je onda to ponovio a ja sam otvoreno vrisnula. To moje glasno priznavanje boli kao da ga je još više poticalo. Dva puta je još udario po istom mjestu a ja sam se zgrčila i primila to i čekala hoću li dobiti još. Dobila sam ali sada preko struka pa onda preko leđa. Šibao je kud god mu se učinilo da je zgodno, vodeći se zadatkom da mi istjera suze. Po tome što sam se ja uvijala i povremeno vriskala on je znao da je njegovo nastojanje svrsishodno. Mislila sam da ću sada dobiti još po leđima no njemu su se više sviđali moji obliji dijelovi. Izmakao se malo unatrag i iznova mi se okomio na guzu koja ga je osobito izazivala. U ruci je zadržao svu dužnu kaiša i bilo je očito da će me takvim široko zahvatiti. Vidjelo se da već skroz dobro zna kako me treba. Uspravio je onaj remen i punom dužinom opalio me po sredini stražnjice. Papreno je peklo. Nisam još ni znala hoću li stenjati ili se stiskati ili što li ću kad je zamlatio ponovo i opleo me preko cijele guzice. Peklo je uzduž i poprijeko. “U…u! Kako ovo boli!” govorila sam sama za sebe, ali nisam se dala. “Mogu ja to!” – hrabrila sam se. On opet čvrsto zamahne i zahvati me i drugi put po istom rumenom tragu. Naglas sam zajaukala. Bol je punila moje osjećaje a stražnjica mi jako gorjela. Bila je već sva crvena od njegovih batina. Mislila sam što mi sad preostaje?! Nisam smjela puno vikati da ne gubim energiju. “Koliko imam još?” – pomislila sam na trenutak ali sam sebi odmah rekla da neću tako razmišljati nego ću biti strpljiva i surađivati. To se i očekivalo od mene jer sam se sama ovdje namjestila. On je ispunjavao svoju ulogu i očekivao je da ja ispunjavam svoju. Ovo nije bila igra nego odnos s jakim seksualnim nabojem koji traži svoj put i koji se ne prekida zbog nekakvih mojih sitnica. Bol koju primam izaziva ga. On se ne treba ustručavati da mi je zadaje i ja je trebam normalno primiti, bez protivljenja u sebi. Ne samo da je kao muškarac smatrao da njegov kaiš trebam primiti bez otpora, i ja sam tako mislila. Povremeno sam kričala kad sam dobivala puno ali nisam odbijala. Poštivala sam njegove šibe i stajala sam mu na raspolaganju. On se bio skroz uživio, vidjelo se da slijedi svoj nagon jer je zamahivao posve slobodno tražeći najotvorenije udarce. Sada više nije pitao kako mi je. A da je pitao što bi mu rekla: Ovo sada boli! Sad primam koliko mi treba. No kao da je i on to vidio, da dobivam što me ide te je gledao samo kako da dobijem još. Ne puštajući me ni na trenutak zaokružio je rukom i okrpio me onim tvrdim kaišem po lijevoj strani guzice a onda odmah iz drugog smjera još jače, po desnoj strani, i opet sam vriskala koliko je boljelo. Šibao je i pucao je po meni sve brže. Prije nego sam uspjela progutati bar dio boli jednog udarca stizao me je novi. Bol je dolazila brzo i svu me punila. Nisam znala kud boli više. Besmisleno sam puhala, više nego stenjala i ispuštala neke glupave cijuke. Kad mi je zalijepio još jedan opaki kaiš, po mojoj iziritiranoj koži, shvatila sam da idem prema suzama. Oči su mi se zarosile. On me na to iznova zamlati, ne pazeći više ni malo kuda udara. Suze su mi udarile na oči. Suze kao pomoć. No ih nije vidio. Tukao me je i dalje. On sada nije vodio brigu o mojoj mjeri, o mojih dvadesetak udarca koje sam spominjala. On je sad osjetio ugodu ovoga šibanja, prvi put, i htio je tu ugodu produžiti. Šibao me je ali to je njemu ovaj put imalo puno opravdanje jer mi se najednom, ne zaustavljajući udarce kaišem obratio: “Ne brojim više tvojih dvadeset, oprosti, ali moram još, lijepo mi je…svršit ću… namjesti mi se još!” Svu svoju bol stavila sam u stranu, jecaje nisam mogla, oni su mi izmicali, ali sam guzu isturila više unazad. On me je tada opleo još nekoliko puta, svom snagom, te sam pomislila da će mi razderati stražnjicu. Cviljela sam i jaukala kao mala kučka! On je onda bacio remen na pod, rukama brzo povukao dugmad svoga otvora na hlačama te se mašio i izvukao ga. Ne bih pogledala da nisam mislila da mu to neće smetati. Bio mu jako, jako napet, nabrekao sav, a kožica mu je s glavića već bila povučena. “Daj mi se!” – samo je to rekao i onda sam ja učinila potez stražnjicom koliko su mi omogućavale ove pritege te on jurne u moju vaginu. Htio je možda duže penetrirati ili produžiti ovaj prvi odnošaj sa mnom, ali to će namjere morati ostaviti za malo kasnije. Njegovo uzbuđenje bilo je taman toliko da se uspije kontrolirati dok mi ga ne uvali. Zaboo mi ga je samo dvaput i onda sam čula samo njegovo “Uh, uh!” Povukao ga je i ustremio na moju išibanu guzu. Osjetila sam toplu spermu kako me šprica po onim brazdama nabreknutim od njegovih udaraca. “Ovo su ti oblozi” – rekao mi je te mi svoju spermu dodatno razmazao po toj užarenoj stražnjici. Kad se smirio, obukao se, prišao mi i rekao: “Hvala za ovo. Sad mogu mirno nastaviti.” Onda mi je jezikom polizao suze, prve koje mi je izmamio. Uzvratila sam mu osmijeh i rekla: “Dobro ste me zagrijali!” – “Zaslužila si ovo” – uzvratio je te dodao: “Možda sam malo prerano svršio jer si ti očitao mogla još”. Nasmiješila sam se i odgovorila: “Bili ste možda malo preimpulzivni, ali to je i normalno za prvi put. Inače ovo što sam do sada prošla nije bilo ni malo dosadno” – dodala sam uz osmijeh. To mu se dopalo te mi se obratio s onom muškom sigurnošću, gdje je pitanje samo najava: “Smijem li sebi priuštiti svu slobodu o kojoj sam maštao?” – “To želim jednako kao i Vi” – rekla sam. On mi se tada još jednom zahvali, a onda podigne ruku i prije nego sam se snašla pljusne me njome dobro po lijevom obrazu. Stresla sam se, više od iznenađenja nego od boli. On onda zamahne još jednom i zvizne me opet, potpuno slobodno i jače nego prvi put. Sad je doista i boljelo. “Ovo je bilo originalno” – rekla sam ćuteći kako peče. No unatoč tome na licu mi se zadržavao osmjeh jer mi ovo od njega nije smetalo. – “Daj još!” – rekao mi je jer sam glavu bila refleksno uspravila i tako je zaklonila među uzdignute ruke. Spustila sam lice ponovo na niže i tako ga oslobodila. On sada pruži ljevicu i okrpi me njome svom snagom po desnom obrazu. Žarilo je kao da me prošao žaračem a bol je bila još intenzivnija. “Sviđa ti se ovo?” – dometnuo je. Ništa nisam odgovorila a on ponovo podigne lijevu ruku i opali me punim dlanom po istom obrazu. Lice mi je gorjelo kao da je plamenom zahvaćeno a bol je bila očita. Htjela sam odgovoriti da ovo boli poput udaraca kaišem ali on nije to pitao. Tražila sam pravu riječ da opišem svoje osjećaje u kojima se bol miješala s vatrom te sam rekla: “Neobično je.” - “Hoćeš još?” – pitao je. Rekla sam da hoću i okrenula mu ponovo lijevi obraz. Zamahnuo je ponovo desnom rukom i opalio me, više po nosu i ustima nego po samom licu, te kao da to treba odmah popraviti zalijepio mi još jedan šamar punim dlanom. Suze su mi jače navrle. On to primijeti i pohvali ih te doda: “Da mi ti ga je sada uvaliti u usta!” Znao je da me svu ima na raspolaganju ali dok sam ovako vezana stajala na nogama moja su mu usta privremeno bila nedostupna. On se sagne da pokupi kaiš koji je bio ispustio na pod te mi je rekao da ga privremeno odlaže. “Do poslije.” – rekao je, jer da njime nisam još dovoljno dobila i to je bilo donekle točno te se nisam bunila. Odložio ga je na policu a vratio se s kratkim šesterostrukim bičem u ruci, kakvoga nisam do sada imala prilike vidjeti. Ta me je njegova raznovrsnost u pristupu nekako zaintrigirala te se u meni miješao strah s nekim uzbuđenjem. “Jesu li te već šibali po sisama?” – pitao je. “Jednom” – odgovorila sam. “I kako je to?” Rekla sam da je osjetljivo, osobito oko bradavica. Promatrao ih je pa je onda spustio bič na pod te uzeo jednu moju bradavicu u jednu a drugu u drugu ruku. Onda ih je lagano i nježno masirao i valjao među prstima te sam osjetila kako mi se uzdižu, pokazujući moje uzbuđenje koje nisam mogla sakriti. Uskomešala sam se zbog toga a on je to primijetio. “Zanima me” – rekao je – “kako ti batine utječu na seksualnu želju?” Nisam očekivala ovakav razvoj te sam se sva spetljala u odgovoru. Htio je pomoći pa je rekao: “Je li ti lijepo?” Potvrdila sam da je, i to je bila istina. Šibanje nije nikada u meni izazivalo pobunu već samo neku dodatnu podatnost za seksualne zahtjeve koji bi mi bili nametnuti i koji bi slijedili uz bičevanje. Muškarca koji bi me tukao nisam ni trenutka prezirala već sam prema njemu osjećala pojačano poštovanje, a moje išibano tijelo izazivalo mi je neku čudnu strast. Dok sam mu to pričala on nije ispuštao moje bradavice već ih sve vrijeme lagano draškao te su mi se one uto jako ukrutile. Kad je osjetio njihovu tvrdoću on ih pusti i uzme onaj bič. Podigne ga i ustremi na moju desnu sisu pa zamahne njime i oštro me ošine. Vrisnula sam. “Objasni” – obratio mi se. “Zahvatili ste me upravo po bradavici.” – rekla sam bolno podrhtavajući. “To sam i namjeravao” – odgovorio mi je. “I kakav je osjećaj?” Rekla sam da izrazito boli zato što mi ih je maloprije ukrutio. “Sad ćeš dobiti po drugoj, dok još ovako stoji!” – rekao je. Odmah zatim opalio me je po lijevoj sisi, ali sada nije pogodio uz bradavicu već s gornje strane. Vidjevši da je malo promašio zamahne opet i sad me cijelim bičem zahvati po lijevoj bradavici. Zajaukala sam, a on da bi bio siguran da ništa nije ispustio oplete me još jedanput po desnoj sisi. Nastavila sam vriskati ali mi on zapovijedi da šutim. Umirila sam se koliko sam mogla te je onda tražio da čuje moj komentar. Gledala sam svoje sise, onako mrežom prošarane i nikada ih takve nisam vidjela. Rekla sam da je sada istinski boljelo i da mi je ovo prvo ozbiljnije iskustvo po sisama. “Daj da pomognem malo” – rekao je te mi uzimao naporedno bradavice u usta, lagano ih sisao i vlažio ih jezikom. Ta mi je vlaga godila i rekla sam: “Hvala, ovo ću pamtiti!” Uspravio se, približio mi se i onda spustio ruku niz mene dolje, te me zgrabio između noga. Nastojala sam da ostanem mirna. “Vruća si.” - rekao je. “Sad bih te želio išibati baš tu, po pički.” Nisam se iznenadila na njegove riječi, iako su bile proste, samo sam očekivala da će mi za tu namjeru prići s leđa. No danas sam izgleda imala priliku sresti se s nekim novim iskustvima i to je cijelom ovome bičevanju davalo posebnu draž. “Prije bih te htio poljubiti tamo”- rekao je te se spustio niže. Morala sam jače raširiti bedra a on me je zahvatio jezikom. Nisam znala kako da se ponašam, smijem li se prepustiti tom osjećaju, a bila sam vrlo mokra. Bilo mi je lijepo i na trenutak sam počela gubiti svijest o sebi. “Doista ovo neću brzo zaboraviti” – pomislila sam. Onda mi je on rekao da sam dobra ženska i da se sada skroz ugodno osjeća kad vidi da u ovome guštam. “Sad ću nastaviti s batinama mirne savjesti” – dodao je, a ja sam znala da ima potpuno pravo. Onda je otišao i vratio se sa šibom u ruci. Bila je to ona vitka, podatna šiba, namijenjena da me dobri žari kud prođe. “Najprije ćemo je isprobati” - rekao je. Objasnit ćeš mi što osjećaš po pojedinom mjestu. Iako sa zebnjom na pomisao novih udaraca, klimnula sam glavom u znak prihvaćanja. Prvim zamahom opržio me je šibom po trbuhu. Ciknula sam, a on je rekao: “Da čujem.” Odgovorila sam da žari. Rekao je: ”No, tako i treba.” A onda je dodao: “A sad da vidimo malo niže.” To je značilo da smjera ošinuti me po vagini. Potegao je ali zbog položaja moga tijela zahvatio me je samo po bedrima. Boljelo je ali sam uspjela se suzdržati. “Slabo pogađam”, rekao je te zamahnuo u drugom smjeru. Sad me je vrh šibe ujeo u predjelu trbuha i opet sam vrisnula. Tražio je da čuje rezultat, Rekla sam: “Opet sam dobila po trbuhu.” - “Vidim” - rekao je – “i boli li?” Rekla sam da slično kao prvi udarac. Sad je on prešao s druge strane kao da će me od tamo lakše pogoditi kamo je ciljao, tj. između mojih noga. Opet je zamahnuo te je šiba prošla vrhom moga dlakavog trokuta i pogodila me po desnom bedru. Peklo je ali sam suzdržala jecaj. “Kako si sada prošla?” – pitao je. Rekla sam da me je šiba zahvatila po nozi a da mislim da nije pogodila između. Vidio je to i sam te je bio malo smućen što ne pogađa ciljano mjesto. Očito je tako nešto smatrao važnim. “Kako ćemo ovo?” – obratio mi se. “Htio bih te svakako ispucati po pizdi ali ti je puno zavučena pa je ne mogu dohvatiti.” Pokušala sam se isturiti prema naprijed koliko sam mogla te sam rekla: “Da pokušate još jednom?” Opet je uzeo šibu te se namještao i na kraju, videći da neće ići jednostavno me zviznuo njome po trbuhu. “Jao!” – viknula sam jer me dobro opeklo. – “Ne viči, molim te, vidiš da mi ne ide” - rekao je pomalo razočarano. “A ovo ti je baš potrebno da osjetiš” - obratio mi se. Bio je uvjeren u svoje namjere da sam se i sama složila s njim te mu rekla da bih doista htjela te batine, posebno ako on drži da su mi potrebne. “Hoćete li me odvezati da Vam se namjestim?” – pitala sam (mislila sam da bih mogla dignuti nogu te mu tako izložiti svoju vaginu). Rekao je da pusti i kao da je odustao od toga. “A da mi priđete otraga?” – rekla sam ne želeći da skroz odustane. – “Morat ću” – odgovorio je, ali to ćemo poslije. Sad ću te ovako bar po trbuhu.” Uzeo je šibu te onako pomalo ljut opalio me njome od jedne do druge strane trbuha. Zakukala sam. Boljelo je k’o vrag. – “Da bar ovako dobiješ” – rekao je. “Je li ti ovo odgovaralo?” Rekla sam da jako peče. “Znam” – uzvratio je. “Sad ćeš mi govoriti dokle možeš.” Stisnula sam se sva očekujući mučenje. Nakon svakog udarca ja sam jaukala a on mi je onda rekao: “Molim te tiše, ako možeš. Reci samo kako ti ide i hoćeš li još. Hoću da vidim te tvoje granice.” Ošinuo me je i pitao: “Hoćeš još?” – “Hoću” – rekla sam sva u boli. Opet me je opalio. “Hoćeš još?” – “Hoću” – smućena sam opet rekla. Ponavljao je tako udarce i pitanja. “Hoćeš još?” – “Hoću” – miješalo se s mojim kricima i suzama. Tako nekih deset do petnaest puta. Iza sljedećeg udarca samo sam jaukala i nisam ništa odgovarala. On me oplete još jače, koliko je god mogao i onda upita: “Ne odgovaraš više, je li?” Urlikala sam i plakala i onda sam rekla: “Ne mogu više.” Prvi put sam danas rekla, ne. No on to nije prihvatio. Rekao je “Mislim da ti možeš još.” - i nastavio je. Šibao mi je dalje, samo mi je zaprijetio: “Ušuti, kurvo!” Cviljela sam i grizla usne a on me je mlatio. Ne znam koliko, nisam ga poslije ni pitala ali sigurno nekih trideset udaraca ispraznio je po mome trbuhu. Kad se zaustavio suze su mi curile niz lice. Još sam jecala a on je došao i lizao mi suze. Onda je stao i gledao me, ne sirovo, prije bih rekla da sam vidjela njegove emocije. “Bi li se željela napiti?” Nisam očekivala takvu ponudu ali mi je baš odgovarala nakon ovih suza. “Bih” – rekla sam. On ode i donese mi čašu vode. Moje vezane ruke nisu mi bile od pomoći te mi je on pridržavao čašu. Zatim mi je obrisao usne i onda ih poljubio. Bože, pomislila sam, s njim je stvarno lijepo. “Sad bismo mogli nastaviti” – rekao je. “Jesam li dobro postavljena?” – pitala sam. “Sasvim dobro” – rekao je. Još mi duguješ da ti išibam ono … tvoju lijepu pičku, da budem skroz jasan. “Znam” – odgovorila sam – “nisam zaboravila.” – “Onda ćemo to sada.” – “Dobro” – bio je moj odgovor. – “No prije želim jedan sporazum s tobom” – nastavio je. Usmjerila sam svoju pažnju. “Ovu seriju hoću da prešutiš” – rekao je. “Bez obzira što će boljeti tražim od tebe da se stisneš i ne vičeš. Hoću sada da čujem samo fijuk biča i njegovo pucanje po tvojoj koži.” Lagala bih kad bih rekla da se nisam plašila, ali neki čudni osjećaj me je obuzimao. Svojom me nesputanošću zaintrigirao. “Dat ću sve od sebe” – rekla sam. “Koristit ću se ovim šesterostrukim bičem kojim mogu šire pogađati.” – objasnio je. “Nastojat ću da ti što bolje opržim pizdu. Hoću da ti nabubri.” Govorio je sada skroz prosto, ali mu to nisam mogla zamjeriti u ovakvoj situaciji. “Ona mi je djelomično dostupna između tvojih noga kad ti priđem s leđa. Izazivaju me te usne koje ti vidim otraga. Oble su i velike. Hoću da ih zapucam ovom kožom. Neću žaliti za tim što ćeš usput dobiti po nogama. Imaš lijepe noge” – rekao je – “i bilo bi šteta da ostanu danas neobilježene. Od tebe tražim da šutiš dok dobivaš batine a onda ćeš mi odgovarati u pauzama. Jesi li suglasna?” Htjela sam reći da se plašim hoću li moći jer će boljeti, ali rekla sam samo: “Možete me.” Nije htio čekati, njegov užitak bio je pred njim i on ga je htio odmah. Uzeo je bič u ruku i pogladio njegove podatne i mesnate remenove. Stisla sam usne. Želim ovu bol – govorila sam sebi – bit ću bogatija za nju. Neka me što prije. I ja sam bila nestrpljiva jednako ako i on. Tišina je bila potpuna. Onda je on zamahnuo i opalio me – ali ne po vagini po kojoj sam očekivala taj udarac nego skroz nisko, po nogama. To nije moglo biti nenamjerno, toliko nije mogao promašiti nego je to sigurno htio: pogoditi me onim kožnim trakama biča nisko, po bedru desne noge. Bič mi se uvijao oko noge i rezao. Boljelo je skroz. Nisam ni pisnula. Bol je bila u meni a nisam joj dala vani. Još je trebam primati, rekla sam sebi, tek sam počela. On je namjerno krenuo odatle i polako se penjao prema gore. Znala sam što hoće kad me je drugi put ošinuo, tvrdo i opako. Boljelo je za svisnuti. Grizla sam donju usnu i nisam puštala glasa znajući da to hoće, da ga ta nijema patnja uzbuđuje. Ja sam htjela priuštiti mu tu ugodu. Patnje su bile moje a užitak njegov. Mislite da je to nepravedna podjela. Varate se. Čekala sam sljedeći udarac. Ošinuo me je još jednom, tražio je načina da mi zada što oštriji udarac. Moje ga je tijelo izazivalo i on je tražio moju bol. Bol je bila je ljuta, oštra kao udarci toga biča. Prije novog udarca čuo se njegov dah: “Ha!” i onda drski, reski rez biča po gornjem dijelu moga bedra, već blizu guze. Išao je sve bliže mojoj stisnutoj vagini. Ali neće biti stisnuta još dugo. Parajuća bol jurila mi je tijelom. Koliko još koraka želi dok dođe do cilja. Još jedan, siloviti nalet biča po mome ženskom tijelu. Razmaci između njegovih udarac bili su sve kraći. Udarao je sve brže. Ljuto je boljelo. Bol se širila u valovima. Prvi krak osjetila sam tamo gdje sam ga trebala osjetiti, na svojim usnama. Sljedeći mi je udarac cijeloga biča zabio po vagini. Tražio je točke moje boli i pronalazio ih. Bol me je tresla. Šibao me je po vagini, po cijeloj vagini sipale su trake njegova biča. Usne su mi među nogama plakale. Ja nisam. Bilo mi je lijepo. Onda je stao i tražio da me čuje. Ubrzano sam disala. Rekla sam: “Hoću još!” To ga je raspalilo. Onda je krenuo po lijevoj mojoj nozi, putujući uz moje bedro. Sad su mi remenovi biča rezali kožu po unutrašnjoj strani. Znao je kakvu mi bol nanosi. Ja sam mu je poklanjala i on ju je grabio. Nemilosrdno je tukao. Udarci biča zadavali su mi bol sve bliže mojoj vagini, pa po noj, pa po njoj, koliko je god mogao. Bol se pretvorila u strujne udare. Otvorila sam usta i jako sam disala i bilo mi je lijepo, puno lijepo. Zamahnuo je još nekoliko puta iza ramena i cijeli bič mi zabijao po nabreklim usnama moje vagine. Onda je prekinuo. Disala sam duboko i brzo. Lice mi je bilo mokro od znoja. Stao je ispred mene i gledao me. Rekla sam mu: “Mislim da sam svršila!” Gledao me je zaljubljeno i ljubio me, onako vezanu, i usnama kupio znoj s moga lica. Odmori se malo, rekao mi je, sad bih ja trebao svršiti. No ne odmah u tebe, trebaju mi završni muški udarci. Gledala sam ga u oči i rekla: ”Vaša sam.”
(Uvodni tekst 28.03.10 pod naslovom "Utjecaj")
Fijuknuo je njime i opružio ga duž mojih leđa. “Aaa!” oglasila sam se na prvu bol. “Jesi li dobro?” pitao je. – “Sve je u redu”, rekla sam, “samo dok se malo prilagodim na početku”. – “OK”, kazao je. “Ići ću po redu kako sam zamislio. Od tebe očekujem da budeš kooperativna i da uvažavaš moje zahtjeve. Ne volim površnost i u ovome me zanimaju svi važni detalji. Da bih to svoje mogao provesti važno je da slušaš jer treba da dobiješ upravo onako kako sam ti namijenio.” – “Shvaćam”, rekla sam, ”uvažavat ću sve što mi se kaže.” – “Dobro”, kazao je. “Još nešto: Što se tiče tvoga izražavanja, tvojih reakcija…” – “Ne bih to smjela…?” prekinula sam ga svojim unaprijednim pitanjem. – “Ne, nisam tako mislio. Ne smeta da to činiš normalno i primjereno”, kazao je, “no bez suvišnog pretjerivanja, svakako”, dodao je još. Potvrdila sam da sam razumjela. Tada je rekao: “Još ovo: U tvojim reakcijama i ponašanju očekujem da ne bude nikakvog protivljenja koje bi me ometalo. I to ne samo u tvojemu vanjskim izražavanju”, dodao je. “To se jednako odnosi na tvoje osjećaje. Ne bih htio da u tebi bude nikakvog prikrivenog negodovanja na šibe.” – “Toga sigurno neće biti”, rekla sam. “Ostat ću stalno emotivno pozitivna, bez suvišnih pitanja. – “Jasno”, kazao je. Na to se je onda malo odmakao zadržavajući bič u desnoj ruci. Znala sam da će me sada, a nisam se puno plašila. Sve je ovo od njega u nastupu djelovalo vrlo profinjeno i to kao da mi je davalo neku sigurnost koju sam kao žena osjećala. “Najprije ću te po leđima”, dodao je onako usput, još u pokretu bičem. Bila sam mu naravno sva dostupna pa je mogao odabrati što mu se sviđalo. Dobila sam onda te kožne remenove kako je rekao po leđima.. “Ah”, bila sam sada ipak malo tiša. Na to ništa nije rekao nego je zagledavao za ponovo. Još jedanput sam dobila tamo i nisam bila preglasna. Nisam znala što misli jer nije komentirao ali je bilo očito da pokušava precizno pogađati. Sada je tražio moju drugu stranu leđa, više lijevo. Uz to je ovaj put jače zamahnuo i onda sam prvi put prilično oćutila. “Uuh! oglasila sam se te mu tako saopćila da osjećam njegov udarac. No on je htio da od mene zna sve a ne samo približno. Stao je i rekao mi da bi želio čuti moje komentare u prekidima šibanja da bi mogao podešavati svoj zamišljeni plan i tako izvući dovoljno boli iz mene. Znala sam da očekuje moje iskrene odgovore pa sam za prethodne udarce rekla da sam osjetila početnu bol ali ne baš puno. “Jedino ovo zadnje… “ – “Zadnje?” pitao je. – “Ovo zadnje je bilo malo jače.” – “To ćemo još vidjeti”, rekao je i onda sam dobila ponovo nekoliko takvih. Skoro sam ih bila premučala iako su ovi bili tvrđi i bolniji, ali on je namjerno išao po istom tragu dok nisam reagirala, “Juu!” oglasila sam se. “Sad ste me bolje”, rekla sam mu. “U redu”, komentirao je i već sam osjećala sljedeće remenje po vrhu leđa. Nisam se iznenađivala što ide dalje, skoro mi je tako odgovaralo, da me prođe onaj početni grč i strah. Ćutila sam remenje po gornjem dijelu leđa, skoro po ramenima. Bilo je očito da sad hoće jače udarce. Bol je bila reska, ali se kroz moju hladnu kožu nije brzo širila tako da sam se dobro držala i samo sam glasnije disala. Zalutale trake koje su mi zahvaćale vrat izazivale su me da viknem. Trudila sam se da ih zanemarim, iako su pekle, no ja nisam htjela misliti na svoje osjećaje nego da budem mirna. Kako su njegovi zamasi bili ravnomjerni mislila sam da će možda još tako ali on je htio moju povratnu informaciju. “Da čujem ovo?“ – “Bilo je prilično”, rekla sam tiho dok sam još osjećala bič. “Budi preciznija”, tražio je. “Boljelo je po vratu “, objasnila sam. “Vidim”, dodao je, “to je lijepo. A po leđima, zanima me.” – “Manje bolno”, rekla sam nastojeći biti objektivna. “Da”, dodao je. “Leđa su ti manje osjetljiva. No da vidimo…” Onda je popravio onaj bič u ruci i dobro me ošinuo. Sad je stvarno zaboljelo, ali sam smatrala da trebam šutjeti i pustiti njega. Ponovo me je tako. Šutjela sam i ćutila bol. Opet me je i onda sam samo dodala: “Sad ste me dobro”. Na to moje ništa nije odgovorio nego je gledao preko mojih leđa. Vjerojatno je pokušavao na njima vidjeti to što sam rekla. Iza toga se malo više približio i kazao da će nastojati s par udaraca pogoditi me po istom mjestu i da misli da će time pojačati moj osjećaj. To je dobro zamislio jer su mi ponovljeni njegovi udarci izmamili prvi jauk, kojega nisam uspjela zatomiti. Boljelo je izrazito i nekako duboko. “Kaži sada!” – rekao je nakon što me je ovako opleo. Odgovorila sam da boli jako, da je sada bol bila oštra ali da mogu podnijeti. “Dobro” - rekao je on – “a da vidimo ovo!” Zamahnuo je sa strane i ošinuo me s kraja leđa, do pazuha. Ugrizle su me trake biča a bol se intenzivno kumulirala. Činilo se da ću taj čas morati vrisnuti, ali sam bila jako odlučna da to primim. Samo sam zastenjala ali više prigušeno tako da je sad pitao: “Zar ne boli dovoljno?” Koncentrirala sam se da pravilno objasnim koliko sam mogla i rekla da istinski boli ali da sam razumna i da se kontroliram..Ne znam jesu li ga moji odgovorili zadovoljavali jer nije ništa komentirao samo je iznova potegao i opet me dobro zviznuo po prethodnom tragu. Ubrzano sam disala potiskujući bol, a on me je prekinuo i tražio razgovijetno objašnjenje. Pribrala sam se i kazala da mi se bol pojačava jer pogađa isto mjesto. “Pretpostavljam” – rekao je – “to je u redu.. , ali mislim da nije dovoljno”, dodao je. Na to se malo odmakao i pukao me po leđima sada vrlo oštro i kao s nekim prijekorom. Skroz jako je zaboljelo, ali vidjela sam odmah da još nešto hoće pa sam se uprla sva da ovo prešutim. “Mislim da ovdje još nešto nedostaje”, rekao je. Umirila sam se potpuno i skoncentrirala pogled na njegove riječi. “Mislim da ti osjećaji nisu dovoljno intenzivni” – nastavio je – “da ti ih ovim šibama ne podižem dovoljno.” Tako je kazao i pitao me što ja mislim o tome. Nisam očekivala takvo pitanje te sam se malo zbunila. Onda sam rekla samo “Možda” – pa sam malo zastala tražeći riječ da se odgovarajuće opišem prema njegovu zahtjevu. On je čekao pa sam odgovorila da istina, da mi osjećaji za sada nisu preintenzivni ali da se pojačavaju iza svakog udarca i da svaki udarac sve bolnije doživljavam, ako je to ono na što on ide. “Znam” - rekao je – “snažnije te i udaram – “ali nisam baš zadovoljan onim što dobivaš u tome” - dodao je. Nisam ništa odgovorila, samo sam utihnula. “A da malo promijenimo tehniku?” – rekao je na to i usmjerio pogled prema onoj polici. Okrenula sam se da bih vidjela što sprema. Odložio je onaj bič iz ruke te se mašio za remen. Ovo će sad boljeti, znala sam. Remenom sam već bila udarana i znala sam što me sada čeka. “Sad ću te udariti po guzici” – rekao je, a to je bilo i za očekivati. Zamahnuo je, bez otezanja, no zamah mu je možda bio viši nego je trebalo te je remen izgubio dosta energije u prazno tako da me je samo umjereno zahvatio pa sam mu to i rekla i prije njegova pitanja: “Ovo sada skoro nije boljelo” - “Vidim” – odgovorio je. Sljedeći pokušaj remenom mu je sasvim uspio te sam dobila jedan čisti udarac koji je svu energiju oslobodio na mojoj stražnjici. Ovaj put me je tvrdo zaboljelo. “Juu!” – otelo mi se iz grla. Osjećala sam da mi je stražnjica pocrvenjela i pekla je. On je čekao moj odgovor i sam zadovoljan ovim potezom. Stisnula sam zube da se umirim pa sam rekla: “Boljelo je dobro!” To ga je ohrabrilo da pokuša ponoviti isti potez, ali sad po drugome mjestu. No remen ga nije savršeno slušao (možda je bio predugačak te nije postizao zadovoljavajuću brzinu). Bol je bila osjetna ali ipak nešto manja. Pitao je: “A sada”? Nastojala sam da mu moj doživljaj boli odnosno njegova udarca istinito prenesem, te sam rekla da boli ali da mi je lakše nego prethodni put. Još jednom me je udario i opet sam to doživjela jednako. Pitao je “Boli li sada?” Odgovorila sam. “Kao ovo prethodno.” – “Sad ću te bolje zahvatiti!” - zaprijetio je. Zgrčila sam se a on je zamahnuo i ošinuo me po vru guze. “Uuuu!”- oglasila sam se jer je boljelo oštro i intenzivno. Čekao je da čuje rezultat i ja sam rekla da sam sada dobro osjetila, a on je dodao da neka. Sad je htio to potvrditi tako da me zahvati sa strane pa je zamahnuo i opleo me preko širine mojih dupa. Peklo je s kraja na kraj guze ali svu sam bol osjećala nekako lokalno pa sam to i rekla: “Boli dobro, ali ipak donekle ograničeno”. Tražio je da bolje objasnim. Rekla sam da su me neki udarci zaista zaboljeli ali da mi se bol zadržava tamo gdje me udari i da mi ne ide kroz cijelo tijelo. Na to je on zastao te sam osjetila neku njegovu neodlučnost. Mislim da sam je pravilno razumjela. Iz mojih komentara on je mogao zaključiti da u ovom šibanju koje je počelo ne primam onoliko boli koliko je on smatrao da mi je potrebno. Da bih potaknula njegov traženi užitak moja je patnja trebala biti veća. Sad sam bila u prilici da pokažem svoju iskrenost. Nisam imala nakanu iskorištavati njegovu malu početnu nespretnost ili izbjeći onu količinu boli koju mi je namijenio. Raspoloženo sam se izložila njegovim batinama pa što ako mu sada sugeriram kako da me ošine da bi me jače zaboljelo. (Donekle je bio u pravu kad mi je prigovarao da ne dobivam dovoljno.) Zato sam mu rekla da li smijem nešto primijetiti? Odgovorio je da naravno jer da mu odgovara moja otvorenost, a sad da bi dobro došle i moje ideje jer da mu se čini da ne izvlači dovoljno moje boli te “vjerojatno ni ti nisi zadovoljna onim što si do sada dobila” - tako je rekao. Na to sam mu normalno odgovorila da je sve u redu, da sam istina očekivala da će me snaći jača bol, ali da smo tek krenuli i da on to može sada korigirati. To mu je odgovaralo te je pitao što mislim bi li veći učinak postigao da upotrijebi šibu umjesto kaiša. Rekla sam da bi to bilo djelotvorno ali da se ne bi trebao odmah lišiti kaiša jer da je kaiš (bar onaj debeli kakav je on koristio) prikladno sredstvo za kažnjavanje, ako se na odgovarajući način upotrijebi. Tražio je da to objasnim. Rekla sam nešto u smislu, ako se želi nekoga natopiti da nije dovoljno staviti ga pod kapi već ga treba izložiti pljusku. Odmah je shvatio kamo smjeram te je rekao: “To svakako!!” i onda me je pitao da bi li me zadovoljila serija od deset zamaha u nizu. Rekla sam da mislim da bi mi trebalo nekih dvadesetak udaraca bez stanke ako bi htio da mi potjera suze. Taj mu se moj prijedlog očito svidio. “Bravo!” – rekao je i dodao: “Sad ćemo to odmah provesti, ako nemaš ništa protiv!” – “Nemam” - rekla sam. “Onda se namjesti!” – bio je direktan.
(Uvodni tekst 28.03.10 pod naslovom "Utjecaj")
Tu subotu stigla sam u svoju staru obiteljsku kuću na selu, u kojoj sada nije nitko živio ali koju sam i dalje održavala te se u njoj moglo ugodno boraviti. Bila je to kamena katnica položena izvan samog seoskog naselja na ugodnoj osami. U prizemlju kuće bila je prostorija za dnevni boravak a na katu kupatilo i dvije sobe. Ispred kuće bilo je dvorište a na drugom kraju tog dvorišta stara dalmatinska kužina: nevelika prizemna kamena kuća s krovom od kamenih ploča u kojoj je bilo otvoreno ognjište te su joj svi zidovi i grede iznutra bili obloženi naslagama crne čađi. Baš u toj staroj kužini Profesor je htio da provede svoj današnji plan sa mnom. Još to jutro s puta mi je telefonirao te mi je rekao da ništa u njoj ne popravljam, makar ne bilo uredno ili čisto, neka bude onako prirodno kako inače izgledaju te stare kuće, jedino da u njoj na ognjištu zapalim vatru dok on dođe. Tako sam i postupila te sam to subotnje jutro tek poredila obiteljsku kuću, zagrijala dnevnu prostoriju te pospremila svoju sobu. Vani je cijeli dan rominjala prohladna kišica (kakva već zna biti koncem studenoga) i vlažna hladnoća se zavlačila pod odjeću. U kući je uz grijanje strujala ugodna toplina a ja sam provela vrijeme u pravljenju kolača kojima sam željela dočekati Profesora. Stigao je, kako je i najavio, oko tri sata poslije podne. Već smo bili znanci te smo se prijateljski rukovali i nazdravili uz prvo piće. Primila sam i divan buket žutih ruža te njegov poklon: bila je to rukom rađena kineska vaza, prekrasnih motiva, kojom sam se iskreno obradovala i odmah je smjestila u svoju vitrinu. Profesor, onako ugledan prosijedi gospodin, bio je danas sportski odjeven: samtane hlače, topli pulover i vjetrovka. Sa sobom je donio manju putnu kožnu torbu, koju sam primijetila odmah na ulazu i pretpostavljala što bi u njoj moglo biti. Poslužila sam ga netom pripremljenim kolačima kojima se rado počastio te me pohvalio da pogađam muškarca u pravo mjesto: “a to je želudac” – rekao je. Pitala sam ga bi li se odmorio, no on je bio veoma dobro raspoložen te je zaželio da mu prepustim inicijativu. Dakako to sam rado učinila. Tražio je dakle da ga odmah povedem u kužinu da je obiđe. Veoma mu se dopala njena unutrašnjost pa mi je onako slobodno rekao da mu se diže čim je ušao unutra. Vatra je na ognjištu polako tinjala i htjela sam je pojačati, ali on je rekao da ne jer da mu upravo takva treba. Zagonetno se smješkajući zamolio me je da ga tu ostavim da on pripremi potrebno za njegov plan. Uzvratila sam mu osmijeh i prepustila ga njegovim planovima te sam pošla u svoju sobu da se prikladno odjenem. Odabrala sam intimno rublje, privlačno ali ne drsko, i cipele koje su išle uz moju haljinu. Znala sam da bi mi višak odjeće samo smetao pa sam se odlučila za finu laganu haljinu koja se mogla lako skinuti. Takva odjeća nije bila prikladna za ovo hladno jesensko vrijeme ali sam se nadala da neću biti izložena vanjskoj studeni. Kosu sam privezala da bude praktična te sam stavila svoj parfem i spustila se u prizemlje. Nisam trebala dugo čekati jer je ušao Profesor i zamolio još za jedno piće. Tada mi je pružio ruku, naklonio se i rekao: “Smijem li zamoliti?!” Naravno, ugodno me se dojmila njegova uglađenost te sam pomislila: zar bih od njega mogla dobivati naredbe? No, znala sam da ću ih danas primati. Mislima su mi tada prostrujale slike njegove zakočenosti kakvu je ispoljio ono ljetos kad sam mu jedva uspjela polizati guzicu. Tada je još bio zakočen i nije pokazivao svoju nadmoć nada mnom kao ženom. Mislim da nije ni upamtio moje tijelo iako sam i tada bila gola pred njim. Stoga danas kad mi prvi put pristupa kao muškarac koji će zahtijevati, imam dvostruko obvezu da mu ništa ne uskratim. Dala sam mu sada svoju ruku i on ju je stisnuo u svojoj. Držeći se tako požurili smo preko dvorišta da izbjegnemo kišici i eto nas zajedno u mojoj staroj kužini. Ništa nije rekao, ali oboje smo znali zašto me vodi ovamo. Bičevat će me. To je bilo ono o čemu je on maštao i što je bilo predmet njegovih dnevnih i noćnih fantazija. Nije bilo baš prvi put da se traži od mene da se podložim šibama i nisam mislila da je takvo traženje nepoćudno od muškarca. Držala sam da je to sastavni dio muškog nagona i prirode i smatrala sam to oblikom grubog seksa. Bol koja mi je trebala u tome biti nanesena imala je jedan poseban predznak: Nisam je doživljavala da je protiv mene već kao nešto svoje koje me na neki poseban način ispunja i možda oplemenjuje. Tako sam se osjećala poslije bičevanja. Prije bičevanja nije uvijek bilo baš jednostavno. Trebalo je proći kroz te patnje, posebno ako je muškarac insistirao na trajanju, ako je izvlačio svoj užitak uporno. Ono što me je u takvim okolnostima vodilo bio je osjećaj da muškarac koji me šiba zna bolje od mene kolike su moje mogućnosti. Sada su mi mislima prolazile one riječi kojima mi je objašnjeno što Profesor želi danas: “želi biti grub sa mnom” – tako je rekao. Pitala sam se kako će to biti, ali nisam svojim mislima htjela dati puno prostora. Bit će što bude – rekla sam u sebi.
U staroj kužini u koju smo ušli gorjela je jedna skromna svjetiljka. Prozori su bili mali i svjetla je bilo dovoljno taman za ugodnu erotiku. Vatra na otvorenom ognjištu je tinjala i doprinosila tom ugođaju ali nije davala neku toplinu. Dapače u prostoriji je bilo prohladno, ne više od desetak stupnjeva. Osjećaj kišice koja je vani rominjala u to kasnojesensko poslijepodne pojačavala je taj osjećaj hladnoće. No on, usmjeren samo na svoj užitak kojemu je stremio i koji mu je sada nakon dugo vremena mašte, bio na dohvat ruke – mislio je samo kako me što prije vidjeti upokorenu i njemu na raspolaganju. Stoga, ne mareći za moj neki komot (a i što bi) obađe me pogledom od glave do pete, te mi, s nekim sjajem u očima, naredi jednostavno: ”Skini se!” Bila je to njegova prva naredba meni koja sam tu došla spremna na sve njegove naredbe. Stojeći na sredini prostorije, dok me je on gutao pogledom, spustim ruke, uhvatim rub svoje haljine i povučem ga prema gore da je skinem preko glave. Samo krišom bacila sam pogled na njegove prepone i vidjela kako mu se ono mjesto u hlačama jako zadebljalo. Odložila sam haljinu na priručnu i pomalo prašnjavu policu pazeći da je ne uprljam previše. Ostala sam samo u gaćicama, jer grudnjak nisam nosila. Grudi su mi osjećale zimu i bradavice su se, bez moje volje usmjerile naprijed. Rado bih bila pokrila ih rukama, ako ne radi te ženske intime koju sam mu voljno prepuštala, a ono da ih malo utoplim. Dakako, nisam ni pokušala pokriti se jer bi to sada bilo sasvim neumjesno. Mislila sam hoće li mi nešto reći, ali on je čekao bez riječi te nisam imala što drugo nego uhvatiti rub gaćica i spustiti ih dolje, pazeći da ih pri skidanju s noga ne povučem po podu koji je bio od starih dasaka, crn i nečist. Ostala sam gola. Povjerovala sam da će mi sada prići i da ću osjetiti njegov dodir, no on je samo rekao: “I cipele!” Skinula sam ih i sad sam bila oslobođena bilo kakve zaštite. Bosim nogama osjećala sam grubost poda te stare prostorije. Sisao me je očima i oslobođen bilo kakvih ograda prema ženi koja mu se slobodno nudi punio se željom usmjerenom na dlakavo područje između mojih noga. Znala sam da mi je tu biti gola, izložena njegovu pogledu i nisam osjećala nelagodu od toga. Kasnije mi je objašnjavao da ga najviše uspaljuje upravo ta, otvoreno i bez srama izložena ženska golotinja kakvu sam ja u toj ulozi koja se od mene tražila jedino i mogla pokazati. Nakon nešto vremena, kojega je on sada mjerio samo prema svom podražaju, tražio je da se okrenem i tako mu pred oči dovedem i svoju stražnjicu, ne ostavljajući naravno ništa što mu ne bih smjela pokazati. Tako je sada svaki detalj moga ženskog tijela on imao pravo dobro upoznati, nositi sa sobom uvijek tu informaciju, prepoznati ovo moje tijelo sutra negdje na plaži ili ulici ili prijateljima opisati kako izgledam gola. Sve je to sada bilo njemu na raspolaganju te je on slobodno odlučivao gdje će me više gledati, na koji će se dio mene više uzbuđivati, ili možda kojemu će se mome detalju podsmjehnuti. Ja sam sada sve to nudila pažljiva da to postavim onako kako on traži. Dok me je tako slobodno pio očima kao dio svoga svijeta namijenjenog za potrošnju, pomislila sam da će mi uputiti neku grubost ili vulgarnost koja bi odrazila to njegovo pravo, ali ne. Iznenadio me je: “Nisam ti to do sada rekao: možeš se ponositi svojim tijelom” – tako se izrazio. Zahvalila sam na ugodnom komplimentu i znala sam da stojim pred muškarcem koji nije hladan. Bio je to lijep osjećaj. Tada je rekao: “Dođi.” Bio je to zahtjev da se pomaknem do mjesta za vezanje. Na podu su, na raskorak udaljenosti jedna od druge, stajale učvršćene dvije metalne karike koje je on, dok je bio ovdje, pripremio, a o gredi, čvrstoj i impregniranoj čađom, poviše moje glave visjela su dva konopca. Sve je bilo pripremno te sam trebala samo izdignuti ruke iznad glave a on je svaku od njih jednostavnim potezima uhvatio u pripremljene omče i zategao na više. Onda se sagnuo te sam se ja trebala raskoračiti da bi mi svaka noga prionula uz svoju kariku uz koje ih je on onda pričvrstio. Bila sam vezana. Onda me je zamolio da vidi koliko imam mogućnosti pokreta. Sve što sam mogla učiniti bili su dosta ograničeni pokreti strukom. Bio je zadovoljan te me u znak raspoloženja pljusnuo dlanom po guzi. U tom jednom potezu slobodnog zahvaćanja muškom rukom po ženskoj stražnjici odrazilo se njegovo pravo seksualnog raspolaganja mnome i moga pristajanje bez pobune. Rekla sam mu da ima toplu ruku a ona je bila kontrast cijeloj hladnoći koja se iz te prostorije prenosila na moju kožu. Pomislila sam na trenutak vidi li on kontrast između moje razgolićenosti i ove hladnoće na kojoj se on toplo odjenuo te da li on primjećuje da mi je zima. No on je ovaj scenarij pribavljanja svoje ugode unaprijed dobro isplanirao, ništa nije ostavio slučaju, pa mi je bilo jasno da mu je trebala i ova hladnoća i da njegovu užitku služi i ovo moje drhtanje. Zato se na svoj osjećaj uzimljenosti nisam potužila nego sam pustila da radi kako je zamislio.
Uzeo je onu kožnu torbu što ju je donio sa sobom, i u kojoj sam otprilike znala što nosi. Otvorio ju je te iz nje počeo vaditi i stavljati na policu jedan po jedan predmet kojima me je namjeravao tući. Polica je bila ispod prozora iza mene, ali malo sa strane tako da sam je mogla vidjeti svaki put kad bih okrenula glavu. Pomislila sam da li gledati ili ne a onda sam nastavila mirno gledati jer je to bila stvarnost od koje nisam ni pokušava pobjeći. Gledala sam dakle kako slaže na nju jedan dugi dvostruki bič, zatim jedan kratki, činilo mi se da je ovaj šesterostruk, te vitku šibe od nekog savitljivog drva i na kraju muški remen od neobično debele kože. Gledala sam te predmete i pitala se kojega bi se trebala najviše plašiti. Nisam znala, ali me zebnja podilazila od saznanja da će ih sve na me ni isprobati. Isprobati vjerojatni i nije bio pravi izraz, prije bih trebala reći trošiti ih na meni. Neke će htjeti možda i više puta upotrijebiti. Bilo je jasno da on neće moći brzo završiti i da se moram pripremiti na patnju koja će potrajati. Uzeo je u ruku najprije onaj dugi dvostruki bič. Kad ga je podigao i kad su se njegovi kožni krakovi opružili vidjelo se da su dužine njegove ruke. Vidjela sam kako ga razgledava i očekivala da ga možda već svaki čas osjetim na koži. Onda kao da se predomislio te ga vratio a uzeo u ruku šibu. Bila je čvrsta i vitka, oko pola metra duga i očito mu se dopala (vidjela sam mu osmijeh dok je šibu savijao u ruci i dovodio je u što ravniji položaj). Znači njome će me, uzdahnula sam, znajući da više nemam izbora. Uspravio se i okrenuo prema meni i kao da je tražio mjesto po kojemu će prvo ošinuti. Glavom su mi se rojile misli: Udarce koje sam do sada dobivala od svoga gospodara sam poznavala i tu sam bol uspijevala kontrolirati. Ali sad će me prvi put tući drugi muškarac. Istina, nije mi on potpuni stranac, ali nismo prije nikada pričali o ovome. Je li on informiran o šibama koje bi trebao zadavati ženi? Zna li odmjeriti njihovu snagu i broj? Kako će odrediti kuda da me udari? Sve mi je to bilo nepoznato. Jedino što sam znala bilo je da ga sigurno neću ništa o tome pitati. Složila sam se da budem ovdje danas išibana i to ću izvršiti. Tada sam prestala dalje razmišljati te sam čekala. Opet sam osjećala zimu. Stajala sam skroz gola već desetak minuta no on se nije žurio. Onako toplo i komotno odjeven, bio je cijeli usmjeren na svoj planirani užitak i nije dozvoljavao da ga išta u tome poremeti. Vidjela sam da se nastoji koncentrirati jer je nešto mrmljao u sebi i lagano zatvarao oči. Na trenutak sam poželjela da mogu otkriti te njegove misli. Ali što? Sigurno nije u njima vodio brigu o mojoj stražnjici koja je sada lagano drhtala, što od zime, što od pomisli na skore udarce. Ne prigovaram mu, dapače. Danas on ima mene na raspolaganju, ne na silu, nego na moj pristanak, i sada može to što je tražio. Što bih onda trebala očekivati? Da me unaprijed požali? Onda ne bismo bili ni došli ovdje. Nisam imala dakle što prigovoriti njegovu ponašanju. Zato se u meni nije ništa bunilo na tu hladnoću ni na čekanje dok je on razrađivao svoj scenarij. Čekala sam mirno da se on pripremi, da odluči čime će me, kuda će me, koliko će to puta biti pa da i počne kad mu to bude odgovarati. Ipak me je upozorio prije nego će početi. “Jesi li spremna?” – zapitao je. Rekla sam da čekam na njega a on mi je onda rekao da me najprije moli da mu oprostim ovu grubost, da mu treba da kroz to jednom prođe i da će mi ovo uvijek pamtiti. Rekao je da će biti surov. Da me sanja već noćima i da jedino što ga može izliječiti je da danas bude maksimalno grub. Zato da me ne smije štedjeti, ne smije biti ni malo milostiv prema meni. Rekao je da mu se čini da nosi podivljalu zvijer u sebi i da je danas mora zadovoljiti. Zato će me tući i šibati kao kakvu prasicu. Udarat će me nemilice s jedinom namjerom da mi nanese bol. Što veću bol. Rekao je da time iskupljuje sve svoje strasti koje je do sada propustio. On je došao danas da svoj plan bez ostatka provede na meni i sad me zadnji put pita hoću li da me odveže i da idem ili mu dajem svoje tijelo da ga stavi na muke. Pažljivo sam ga slušala i onda sam mu rekla da nisam ničim iznenađena. Rekla sam mu najprije da kao žena mogu razumjeti to što kao muškarac nosi u sebi. Kazala sam da ima moje opravdanje za te svoje porive, da ih se preda mnom ne treba stidjeti i da sam danas ovdje njemu na raspolaganju. “Učinit ću sve što se od mene traži” – rekla sam pa neka svoj današnji plan sa mnom izvede bez ustručavanja. Tada sam mu rekla što mislim o boli koju mi je namijenio. Rekla sam da je to dio sudbine koju sam sama izabrala i koje se ne želim odreći. A što se tiče te iskonske potrebe koja ga vodi da me danas izložio patnji bičevanja – neka to ne lomi u sebi. “Kad tako jakih nagona ne bismo imali”, rekla sam, “bilo bismo možda uskraćeni za nešto najljepše. Jer”, dodala sam, “i ja ću kao Vi, na jedan poseban način, ponijeti sa sobom ovo iskustvo kao nešto vrijedno.” Na kraju sam mu rekla da sam spremna na njegove šibe i da neka ga ne smete ako ja budem prigovarala dok me udara jer da ponekad počnem moliti da ne više i tako ali da to nije moje odbijanje i da on može provest svoj plan do kraja. Bio je vidno uzbuđen te mi se zahvalio nazvavši me “pičkom kakvu je uvijek tražio”. Onda mi je objasnio zašto mu je potrebna ovolika prethodna koncentracija. Jako se je uzbudio, kazao mi je, gotovo mu se čini da će svršiti gledajući me kako drhtim tu ispred njega (dakle to je moje drhtanje ipak primijetio) te se mora ohladiti da mu se to ne dogodi. On me istina kasnije želi uzeti ali da to ne bi bilo to prije nego me po želji istuče. Tada me je pitao da li da me pokrije dok toliko čeka jer da mora da je gadno hladno tu bez imalo odjeće. Rekla sam mu da se ne brine nego da bi li želio da se možda prethodno rastereti na meni pa da onda može mirnije nastaviti. “Kasnije me možete imati opet kad budem išibana” – dodala sam. Rekao je da neka ga još malo, da će ga ovo sigurno proći. I pitao me još da je li smiješan sa tim što se ovoliko uzbudio. Uvjeravala sam ga da je sasvim normalan i onda sam ga pitala bi li mu možda sad pomoglo neko hladno piće. Ta mu se ideja dopala te je odmah htio poći po to i tražio je da mu objasnim gdje je. Tako sam ostala tu nekoliko trenutaka sama dok je on potražio osvježene. Smrzla sam se i sva sam bila u ježurima. Čak sam pomislila da popustim svojim osjećajima i da mu predložim kad se vrati da malo pričeka sa ovim početkom da se može više pripremiti a ja bih se dotad mogla bar malo utopliti. No ta mi je ideja pala u vodu čim je on ponovo ušao. “Sad sam puno bolje i mogli bismo početi” – rekao je odmah s vrata. Već sam bila skoro i zaboravila da sam ovdje vezana i da mi je zadatak da sada budem išibana, ali su me njegove riječi opet vratile u stvarnost. Stao je iza mene ali u ruku nije sad uzeo onu šibu nego dugi dvostruki bič i - jednostavno započeo.
(Uvodni tekst 28.03.10 pod naslovom "Utjecaj")
Telefonirao sam Tihani i rekao joj da bih želio naći se tu večer s njom i nešto joj ispričati. Obradovala se mome pozivu kao uvijek do sada. Došao sam autom kad je mrak već pao te je pokupio, nasmijanu i vedru. Odvezli smo se malo izvan grada i parkirali se na jednom sporednom puteljku što je vodio kroz zelenu dalmatinsku makiju.
- Baš sam nestrpljiva… – počela je ona onako ženski znatiželjno nakon što smo malo oslobodili auto-sjedala i ugodno se namjestili. – Smijem li znati temu koju mi želiš ispričati?
- Profesor - rekao sam.
- Tvoj prijatelj iz Zagreba? – pitala je.
- Da, baš on.
- Simpatičan je – rekla je.
- Slažem se – dodao sam te sam joj onda ispričao naš zadnji susret i kako je u njemu ostala želja da proba ono o čemu već dugo mašta, nešto što ga danima i noćima opsjeda, a to je – zastao sam malo – da bi on htio jedanput probati kako je to išibati ženu. Pogledao sam je sad u oči da vidim njenu reakciju. Nije pokazala da se imalo iznenadila iako je bilo jasno da je shvatila da se taj zahtjev odnosi na nju. Tek se primjetno nasmiješila i rekla:
- Da, to sam mogla i misliti.
- Smetalo bi ti to od njega?
- Ma, ne. Kažem samo da nisam iznenađena. Tvoj prijatelj je vrlo tajanstven i sigurno o tome mašta. Nemam ništa protiv. Jedino ne znam hoće li se on s tim snaći. Mislim hoće li on moći to…?
- Misliš s bičevanjem?
- Da, ako to već nije probao. Ako bude nesiguran? Znaš, ono ljetos bio je dosta sramežljiv i zakočen…
- Znam na što misliš – rekao sam joj. Očekujem da će sada biti drugačiji. Naime bio mi se počeo čak opravdavati na telefon kad je pitao da mu te dam za ovo. Počeo je da neće on tebe puno, da samo da nešto prođe, da osjeti. Računao je da bih ja zamjero ako bude prezahtjevan. Odmah sam ga u tome prekinuo i rekao da što govori i kazao mu: “Profesore, to se sa ženama ne radi napola!”
- Baš! – dodala je ona.
- Jest. I onda mi je otvorio dušu i rekao kako mašta o tome da bude upravo grub. Eto tako da znaš što možeš očekivati.
- A kada bi to bilo, ako smijem unaprijed znati? – pitala je.
- U subotu. On bi došao u ovu subotu i ti bi mu trebala praktično jedan dan.
- Onda ću se spremiti za subotu – rekla je. – Misliš da neće duže ostati?
- Ne, rekao je da bi on htio imati s tobom jednu večer i to da bi on u nekom seoskom ambijentu i da on za to ima već cijeli plan.
- Pravi profesor, dobacila je uz osmijeh – to će onda biti sve precizno! A gdje si ti mislio da to bude, gdje da ga čekam?
- Tvoja kuća na selu – rekao sam. – Što misliš, bi li to bilo dobro mjesto?
- Zanimljivo je – kazala je – ako je on poželio seoski ambijent to bi se uklapalo. A tu je i stara kuća. Vjerojatno bi mu se to svidjelo.
- Super! - rekao sam.
- Ako ti želiš ja bih u subotu bila tamo.
- Slažem se. To ću mu telefonirati i sigurno ću ga obradovati. Sad bih te želio pitati kako ti gledaš na ovu moju odluku da te posudim?
- Pa ti mene imaš i ti mene možeš dati kome hoćeš, rekla je kao da je moje pitanje i suvišno. – Znao sam da tako misli i da je sva privržena. Ipak volio sam čuti njeno razmišljanje koje je bilo uvijek iskreno.
- Kako gledaš na to što trebaš proći? Misliš da je to uredu za tebe ili bi radije izbjegla ovim šibama koje sam ti namijenio?
- Meni je važno jedino što ti očekuješ od mene. Ja samo na to mislim. Drugo me ne trebaš ni pitati.
- Dobro… Uostalom, tebi su ove batine s vremena na vrijeme potrebne.
- Znam…
- Kad sam te zadnji put išibao?
- Prošao je mjesec dana.
- Jasno! Onda ovo nećemo odugovlačiti.
- Nisam to ni mislila.
- U redu. A što se tiče Profesora, njega već poznaješ. Neće ti biti nelagodno da on to ovaj put odradi na tebi umjesto mene?
- Nemam ništa protiv… Kako ti odrediš.
- U redu. Želim onda da mu budeš poslušna jer ću ga ovlastiti da raspolaže tobom bez pitanja.
- Razumjela sam. Bit ću poslušna kao da si ti tu.
- I nastoj da se ne iznenađuješ na njegove zahtjeve. Prvi mu je put i ne znam što je on to sve zamislio i kako će to izvesti niti bi bilo primjereno da ga to pitam. Nemoj ga u ničemu ograničavati.
- Misliš ako bude tražiti nešto neobično?
- Da. Neka ti ništa ne bude teško. Uvažavaj ono što traži jer mu je to važno i nemoj da ti bilo što smeta. Je li u redu?
- Naravno. Bit ću skroz pažljiva i otvorena i sve ću uvažavati što mi se kaže. Zapravo zato što moram biti bez tebe bit ću dvostruko dobra.
- Ok. A sad bih želio da pođemo negdje na piće.
- I ja to želim, rekla je i poljubila me pri tom, toplo i podatno.
Pokrenuo sam auto te smo krenuli u grad, ja i Tihana, ta iskrena i poslušna ženka. Nisam sumnjao u nju. Ona se čitava predavala onome što sam tražio od nje. Razmišljala je o onome što je trebala činiti a kako je bila jako emotivna vodila je o sebi i svojim događajima svoj intimni dnevnik u kojemu se sama sebi ispovijedala. Nisam joj nikada želio oduzimati taj dio njene intime ni tražiti da mi otkriva što tamo zapisuje. Samo jednom nisam odolio: da saznam kako je doživjela ovo s Profesorom. Jednom kasnije kad sam bio nasamo otvorio sam njenu ladicu, unaprijed joj se u mislima ispričao i pročitao ovo poglavlje. Evo što je tamo napisala.
Jedna divna cura: ana – mlada, lijepa, pametna, obrazovana – k tome: submisivna, odana i privržena – dugo prati naš blog i piše nam. Međusobna interakcija je vrlo jaka. Kroz našu komunikaciju poslao sam joj moje ranije BDSM tekstove. Puno je toga željela komentirati, a ovdje bih iz njenih komentara i reakcija izvukao dio opservacija koje je napisala na priču o bičevanju. Priča o bičevanju prikazuje dakle jedan cjeloviti muško-ženski doživljaj koji obuhvaća temeljne principe bdsm-a izražene u tome nezaobilaznom treningu bičevanja. Najprije ću vam prenijeti tu priču u kompletu. Tekst je vrlo dug (15 stranica standardnog formata) pa ću ga prenijeti u pet dijelova da se lakše otvara i lakše čita. Nakon toga prenijet ću vam neke dijelove iz njenog komentara na sadržaj priče.
Pitao sam je naime kako joj se dojmila cijela scena i cijela ta situacija. Pitao sam da objasni kako se osjećala do je čitala, dok se uživjela u to, da li joj se desilo, jer to se inače dešava, da bi mogla zamrziti muškarca dok bi primala grube batine u seansi, jer to zna biti prva reakcija subice, prvi njen odgovor tijela. No umjesto da potvrdi tako nešto, ona je našla u sebi nešto skroz suprotno. Tu, u njenom komentaru impresionirao me je način na koji je ana pozicionirala sebe, na koji je definirala sebe odnosno definirala poziciju muškarca prema sebi. Često se naime treba truditi da se branimo od klišeja u kojima bdsm seansa znači nepoštenu podjelu pozicija, u smislu onoga koji uzima i one od koje Dom-muškarac uzima. Ali evo isplati se vidjeti kako jedna cura kad se nalazi ispred pozornice , kako ona sama iz svoje vlastite pozicije vidi ovu odjelu uloga i kako je komentira. Impresionirala me je svojim stavovima. Njen temeljni komentar u kome ona ocjenjuje da je (citiram): „ on zapravo više izložen od nje same“ i da prema tome nipošto da bi ona doživjela pobunu u bičevanju već upravo jaku želju (citiram) „da budem ta koja će da prigrli sve to,otvaranje,i fizički,i psihički…“
Ali, evo u nastavcima sama priča pa na kraju njeni komentari.
Supremely
subota, veljača 20, 2010
poslusna
nedjelja, veljača 14, 2010
Supremely
nedjelja, siječanj 31, 2010
Pitali su nas čitatelji zašto nas nema i da im falimo. I vi nama falite:)
U svakom pisanju budu neke pauze, pa nije neobično da i ovdje budu takve. Ali ovaj blog nije blog na „određeno vrijeme“.
Mnogo toga imamo za ispričati, ali ne sve u jedan trenutak.
Evo ovaj put prepisat ću vam jedan njen slučaj u kojemu je meni za zadovoljstvo vodila intervju na jednu zanimljvu bdsm temu.
Supremely
_______________
Njen izvještaj meni:
evo kad smo mi prekinuli razgovor,istusirala sam se i otisla jos malo na komp,tamo je na msn-u bio onaj decko o kojemu sam Vam pričala pa sam ga pitala ono sto ste mi rekli
u prilogu je nas razgovor,onako kako smo pricali
nadam se da cete biti zadovoljni
volim Vas G
laku noc
pusa
poslusna:
hej
pa sto ti tu radis tako kasno
K.:
Heeeeeeej
kuci sam
poslusna:
bas sam pricala sa S-om,ima jednu zamolbu za tebe
poslusna:
i da,pozdravlja te
K.:
samo sec
K.:
eh tu sam
K.:
da zamolbu, slusam
poslusna:
da mi poblize objasnis kako je to izgledalo i kako je tebi bilo kad ti je mala lizala guzu
K.:
da tebi objasnim
poslusna:
da
K.:
hm...
K.:
sad?
poslusna:
ne treba,kad imas vremena
poslusna:
i naravno,ako zelis
K.:
imam ja vremena, moram ujutro krenut oko 7 na posao
K.:
a do tad sam slobodan
K.:
poslusna:
hehe
K.:
smijem li pitati zasto?
poslusna:
vjeruj mi,ne znam niti ja
K.:
heheh
K.:
ok
K.:
pa sad, ne znam kako da pocnem ne znam sta da pisem
poslusna:
K.:
sta da pricam
poslusna:
imas tremu?
K.:
bilo mi je prvi put da mi to neko radi
K.:
heheh da malo
K.:
i u pocetku mi je malo bilo nezgodno
poslusna:
zasto
K.:
pa ne znam valjda prvi put
K.:
malo i stid
poslusna:
a jel ona tebi to predlozila ili ti njoj
K.:
pa nekako je bilo uzajamno
K.:
jer mi je lizala jaja
K.:
sve nize i sve nize
K.:
i rekao sam slobodno idi jos nize
poslusna:
a bila ti je sprijeda?
K.:
da ja sam lezao na ledima
K.:
i prvi put kad mi je presla jezikom preko guze tj supka
K.:
trznuo sam se
K.:
prvi put osjetio takvo sto
poslusna:
jesu ti bar bile skvrcene noge u koljenima,tako je lakse
K.:
da jesu
K.:
naravno
poslusna:
ockej
K.:
a poslije sam stavio jastuk ispod guze
K.:
i skroz savio noge tako daje imaal full pristup
poslusna:
vidis vidis,dobra ideja
K.:
u pocetku je golicalo
K.:
cak mi se i spustio
K.:
ali onda se vremenom poceo dizat
poslusna:
K.:
i ne znam sto je vise trajalo ja sam vise ludio
K.:
drugaciji osjecaj
poslusna:
hehe,a kakav je osjecaj,jel osjecas hrapavost jezika,mekocu,vlagu...
K.:
nije kao kad mi se samo pusi i sl
K.:
ne nisam osjecao hrapavost
K.:
vise mekocu
K.:
i sto me je dovodilo do ludila je pritisak jezika na moj cmar
poslusna:
a jel ti usla jezikom u guzu?
K.:
pa jeste malo
poslusna:
nije htjela dublje ili?
K.:
sasvim malo, rekla mi je
K.:
mada je meni izledalo kao da je citav jezik
K.:
niej mogla
K.:
pokusavala je
poslusna:
aha
poslusna:
trebala je vise navlaziti
K.:
ali poslije svakog pritiska imao sam osjecaj da mije kurac duplo veci
K.:
o bilo je jako vlazno
poslusna:
K.:
it ek kad sam se bas opustio ona se umorila
K.:
mislim da ce mi drugi put biti bolje
K.:
ali nevjerovatan osjecaj
poslusna:
to vjerujem
K.:
jel tebe s lizao ikad tako
K.:
(ili neko drugi)
poslusna:
mislim d ami ej liznuo guzu tu i tamo al da je bas lizao nije,nit nebi htjela
K.:
nebi htjela?
poslusna:
ne bas
K.:
zasto
poslusna:
pa ne znam,nisam o tome bas razmisljala al ja s enit kod lizanja pipice ne mogu odmah opustiti
K.:
aha
K.:
bas me cudi s obziom da te anal privlaci
poslusna:
a cudna sam ja
K.:
da, poceo sam i ja to primjecivati
poslusna:
K.:
heheh
poslusna:
uglavnom,hvala na izvjestaju
K.:
mozda je trebalo malo detaljnije ali si me uhvatila iznenada
poslusna:
mislim da ce biti dovoljno
utorak, prosinac 22, 2009
Svim našim čitateljima i prijateljima, sretni i veseli blagdani!Supremely i poslušna
srijeda, prosinac 9, 2009
Zima je. Nije moje godišnje doba. Iako hladnoća i tmurno vrijeme traje već neki period, ja se još nisam priviknula. Skoro svakodnevne glavobolje, ne izlaženje iz pidžame po cijele dane, želja za provođenjem tjedana u krevetu. Nemam volje za ništa. Po cijele dane samo sanjam o proljeću, suncu, toplini i dobrom raspoloženju. Onda se i mašta budi. Čitam negdje da su blagdani skoro strateški postavljeni u prosincu kako bi nam malo popravili raspoloženje. Obiteljska atmosfera, najbliži i pokloni. Poklonima se vesele oni koji su bili dobri tijekom godine. Ja nisam. Ne zaslužujem ih. Probudite me kad prvi jaglaci zažute livade.
poslušna
četvrtak, prosinac 3, 2009
Rado bih ostavio da bude tajna što ćeš dobiti ispod bora, ali ne mogu izabrati model umjesto tebe.
Čekam da odabereš...
Drugi dio priče ću izabrati ja:)
S.
srijeda, studeni 25, 2009
Dakle, svi koji barem malo prate naš blog znaju koliko ja ne volim egzibicionizam, ne volim igre u javnosti i iako mi Supremely nikada nije dao povoda, mene toga jednostavno strah. Ipak, neki dan sam razmisljala o tom dijelu svog bdsm i kada sam sve prebrojala došla sam do zaključka i spoznaje kako i nisam baš tako neiskusna u tome. Skidanje do gola na magistrali, skidanje na benziskoj, primanje bodlji u restoranima, pipkanje pod stolom, skidanje i svršavanje u kafiću, lizanje Supremelyeve guze na stajalištu, hodanje gradom bez gaćica tako da mi je vlaga procurila do koljena,... To su trenutci kojih se mogu sjetiti. Ali u mnogima se nisam pokazala kao dobra. Nisam se otišla slikati gola u profesionalni fotostudio, nisam imala hrabrosti staviti oglricu u potpuno sigurnom okruzenju, nikad se nisam usudila izaći iz kuće bez grudnjaka. Ima mali milijun primjera u kojima nisam dobra. Ali valjda ima i pozitivnih.
poslušna
četvrtak, studeni 19, 2009
Dragi Djede Božićnjak, ove godine bio sam ti jako dobar pa se nadam da ćeš mi za Božić donijeti poklon po mojoj želji. A opet da te ne zateknem nespremna, napisat ću ti tri želje pa ti vidi koju od njih možeš ispuniti. Ja ću biti zadovoljan sa svakom od ove tri, a na račun iznenađenja što ne znam koja će mi biti ispunjena, veselje će biti još više.
Pa evo ti tri moje želje da se možeš pripremiti.
1. Da dođe sama i nenajavljena u moju sobu, dok ja nemam pojma o tome jer sam se tu večer sav unio u svoj biznis-plan.
2. Da se na večeri na koju ću je uskoro pozvati tako opusti da popije sva ona pića koja joj ulijem te se od raskalašenosti još u restoranu stane vješati po meni.
3. Da u krevetu zaspe kao žličica uz mene te se ne da probuditi, ne samo dok ulazim u nju nego i sve dok u njoj budem nabijen (a poslije kako hoće:)
U čekanju tvoga iznenađenja šaljem ti svoje pozdrave s juga,
S.
subota, studeni 7, 2009
Eto jedne zanimljive igračkice. Vrlo raširene i poznate. Koriste je mnoge djevojke i vjerujem da bi se začudili kada bi počeli razmišljati dok šetate gradom. Dakle, japanske kuglice. Postoje u raznim veličinama i materijalima. Ja osobno imam presvučen latexom a po velični većinom imam osjećaj da su extra large.:) Definitivno stvaraju zanimljiv osjećaj ispunjenosti a kad se počnete kretati one počnu vibrirati jer je svaka kuglica ispunjena manjima. Da, vrlo vrlo zanimljiv način kako biti konstantno svjesna tog dijela tijela. Nema nikakvih nuspojava osim konstantne vlažnosti i stalne napaljenosti. Moje iskustvo je takvo da sam luda od napaljenosti a nije mi dovoljno jaka simulacija da svršim. Dakle, između svega ostalog, i jako je dobar način kontrole s dominantne strane. Obična kavica sa društvom daleko od Doma može postati još zanimljivija i pomalo frustrirajuća.:)
poslušna
subota, listopad 31, 2009
U ovom postu pročitat ćete kako stolnoteniske loptice mogu biti upotrjebljene na romantičniji način od njihove prvotne zamisli.
Kupite standardno pakiranje od šest stolnoteniskih loptica od kojih ćete upotrijebiti tri. Na prvi pogled šteta novca za one tri preostale, ali malo će vam to biti važno kada dobro upotrijebite one tri prve.
Evo kako ih upotrijebiti.
Uzmite tri loptice i flomasterom, kojim inače pišete po CD-u, označite ih brojevima: 1, 2, 3. Kao kuglice za igranje lota! To će zapravo i biti vaš intimni i jako poželjni loto.
Uzmite sada komad papira i na tom papiru napišite vaše tri želje iz BDSM područja. One koje vam se te večer baš sviđaju, a želite njima iznenaditi nju, a i sebe, jer ne znate koja će od te tri biti izvučena. Primjerice: seks u poziciji kada je ona čvrsto vezana konopcima, ili bdsm batine pa seks sa suzama, ili penetracija s bodljama u njenoj guzi… ili, što vam već mašta sugerira.
Telefonirajte joj i recite da je pozivate na romantični čaj u finu cafeteriju. Recimo kavana Lisinski u Zagrebu, mogao bi biti dobar odabir. Recite joj da je njena odjeća za izlazak njen slobodan izbor s time da je jedan detalj obavezan: šešir ili kapa.
Kad se ona s vama uz piće već lijepo opusti uzmite njen šešir i stavite unutra vaše tri loptice. Sjednite do nje i rukama joj zatvorite oči. Ona svojim ručicama neka unutra promiješa loptice i izvuče jednu. Nakon što izvuče oslobodite joj oči i zajedno pročitajte broj. Tada se mašite u svoj džep i izvucite papirić te neka pročita svoju sudbinu koju je izvukla. Dajte joj još vremena da ispije svoje piće do kraja, da se uživi u ono što je čeka te je potom primite za ruku i povedite autom u svoju ili hotelsku sobu u kojoj ćete joj prirediti izabranu seansu. I uživajte.
Supremely
petak, listopad 23, 2009
Bio je to naš prošli susret, ne ovaj večerašnji. Prije te večeri dugo nismo bili zajedno. A kad dugo niste zajedno onda se uspostavi red prioriteta. Tijelo ga diktira. U tom slučaju seks ne može biti samo seks. Mora biti grub. Kad nemamo vremena za velike pripreme, kada je ne mogu vezati ili je nepotrebno istući je prije, tada je volim jako uhvatit za kosu dok joj moj kurac priča. No i ona tako voli. Tada viče iz dva razloga, a ja ne znam zbog kojega više. Pazim samo da mi se njena kosa ne izmakne iz ruku i da ne svršim prije nje. A vjerujte nije lako odgoditi jer dovoljno je samo grublje zgrabiti joj onaj rukohvat plave kose i već me orgazam hoće rastočiti. Onda tako balansiram na rubu, a uzde u obliku njene kose su u mojoj ruci. I mogu ih zategnuti koliko hoću, njoj mojoj kobili, mojoj najljepšoj.
Supremely
